Dječji jelovnik

Danas su djeca veoma sofisticirani potrošači koje je mnogo teže animirati u poređenju s njihovim roditeljima. McNeal (1992), stručnjak za djecu iz oblasti marketinga, smatra da su djeca tri potrošača u jednom. Kao prvo, oni su primarni potrošači koji imaju svoj novac i mogu ga potrošiti kako žele, oni su sekundarni potrošači jer utiču na potrošnju svojih roditelja i na kraju oni su budući potrošači koji će postati samostalni kada porastu.

Djeca češće nego ikad objeduju u restoranima (Lin, 2001). Mnogi inozemni restorani imaju jelovnike posebno kreirane za djecu. Međutim, na njima nisu zastupljeni zdravi obroci (O’Donnell, 2008). Istraživanja ukazuju na to da djeca imaju veći energetski unos za 55% kao i veći unos zasićenih masti nego što je slučaj kada objeduju kod kuće (Zoumas-Morse, 2001).

Za mnoge roditelje postojanje dječjeg jelovnika predstavlja važan faktor odabira restorana u kom će objedovati.

U inozemstvu postoje posebno klasificirani restorani koji u ukupnoj ponudi restorana imaju posebnu ponudu kreiranu za najmlađe. Karakteristika ovog jelovnika je prije svega zanimljiv dizajn, koji će animirati goste da poruče jelo koje je nazvano po crtanom junaku, ima zanimljivu formu i dekoraciju i sl. Normativ namirnica je manji u odnosu na normativ namijenjen odraslima. Inovativni restorateri bi trebali koristiti poseban pribor za jelo s aplikacijama zanimljivim deci kako bi im objedovanje učinili zanimljivim. Značajno je i osigurati stolicu za bebe s podesivim visinama.

Djeca vole da jedu na mjestima koja su im interesantna i u kojima im je osigurana zabava (Mill, 2001).
Poželjno bi bilo da restoran ima dio koji je posebno urađen za najmlađe goste (Solomon, Prueter, 1997). U njega se mogu smjestiti nekoliko stolova za crtanje, sa slikovnicama, igračkama, bojankama i sličnim predmetima koji će zabaviti djecu. Osoblje zaduženo za animaciju može da učini boravak gostima mnogo opuštenijim, što se može pozitivno odraziti na ukupnu potrošnju.

Prijevod jelovnika

Djecji jelovnik u restoranu prijevod

Opće je prihvaćeno da prevođenje nije samo jezička aktivnost već i kulturološka (Toury, 1995). Kulturološki elementi su ekstremno važni u slučaju prevođenja menija jer je često potpuno nemoguće naći sinonim za poneke stavke s jelovnika koje su karakteristične za određenu kulturu (Baker, 1992). Prevodilac treba da odluči koju strategiju i proceduru treba koristiti pri rješavanju ovog problema.

Razlog zbog kog se pristupa prevođenju jelovnika je povećanje šanse da restoran bude izabran od strane inozemnih gostiju upravo zato što imaju uvid u ponudu i cijene. Drugi razlog je taj što se ovim pruža pomoć i uslužnom osoblju koje ne priča tečno strane jezike pa se smanjuje šansa da dođe do neprijatnosti prilikom porudžbine. S druge strane vrijeme koje će uložiti u prevode uslužno osoblje može uložiti u druge aktivnosti kojima će podići nivo pružene usluge na veći nivo.

Najbolji način prijevoda jelovnika na strani jezik uključuje fotografiju jela, prevode naziva i opisa jela. Prevodi opisa je važan zato što pojedina jela nose naziv koji ne ukazuje na sastav jela, pa samim nazivom jela gosti ne dobivaju potrebne informacije koje bi ih navele na odluku o porudžbini. Postoje jela poput nekih nacionalnih specijaliteta kod kojih je teško naći odgovarajući prevod, a koji ne bi odbio goste od konzumacije.

Primjer je jelo koje se nalazi na jelovnicima i veoma je traženo kako kod domaćih gostiju tako i kod stranaca-tripice. U ovom slučaju je bolje staviti prijevod tradicionalno jelo nego jelo od goveđih crijeva. Na jelovniku se mogu prikazati i zastave zemalja na čijim jezicima je prijevod urađen kako bi gosti imali uvid u to i prije nego što ga otvore. Kod prijevoda je važno da naziv jela bude kratak, atraktivan i informativan.