Prvi simptom: raspravljanje o tuđim greškama

Loše je kad se povećana pažnja poklanja greškama suradnika, a svoje zanemaruju. Zato se valja kloniti onih koji bez potrebe tumače tuđe postupke, a takvi se, čak, najčešće i ne vide ali se itekako osjećaju. Ako se pojavi ovaj simptom, menadžer mora izvršiti analizu uzroka tomu.

Važno je znati i da nedostatak posla stvara uvjete za ovakvo ponašanje zato će menadžment, kao najbolji lijek, zaposliti takve, nakon što ih otkrije. Ako baš i nema nekog smislenog posla, menadžer ga mora izmisliti, pa makar jedni kopali rupe, a drugi ih zatrpavali. Ovim se, jasno je, ne postiže poslovni efekt, ali se eliminira bavljenje samim sobom.

Drugi simptom, čest, jeste izbivanje s posla

Tako npr. ako studenti ne dolaze na nastavu, nastavnik se mora zapitati što je tomu uzrok.
Slično je i u vašem objektu. Veliki izostanci s posla pokazatelj su loših međuljudskih odnosa. Menadžer će i kod ovog simptoma ispitati uzrok. A možda je i on sam uzrok. Vjerojatno s posla izostaju i menadžeri – pa zašto ne bi i ostali.

Treći simptom mogli bismo nazvati – pojava tračeva, viceva i ismijavanja:

• menadžera,
• radnika međusobno,
• društvenih i političkih pojava i sl.

Tračevi i intrige opasni su pa se toj pojavi mora posvetiti dužna pažnja.

Kod ovog važno je uspostaviti neformalne kanale komuniciranja, pa i neposredno komuniciranje s uposlenicima, a sve s ciljem da se otklone uzroci ovog stanja. Informacije ovdje imaju najvažniju ulogu, jer i svaki trač je rezultat nedovoljne informiranosti. Informiranošću se oni otklanjaju.

Čest je i simptom nepovjerenja po horizontali i vertikali. Za menadžment je, međutim, važno da razumije, da se povjerenje teško stvara i da je stalno na provjeri.

Ako menadžer učini samo jedan pogrešan potez, npr. obeća a ne izvrši, nastaje gubitak povjerenja. Menadžer se može, da bi izbjegao ovakve situacije koristiti “menadžerskom diplomacijom” pa u komunikaciji, davati opće i nedefinirane odgovore , kao vidjet ćemo, izučit ćemo, zašto ne, ako.