Pop-up restorani nisu novi koncept ugostiteljstva, ali je veoma rasprostranjen u zemljama koje ulažu u ugostiteljstvo i žele sa ovim konceptom poboljšati ponudu i gostima pružiti nova iskustva pod motom „Danas smo ovdje, a sutra ko zna gdje“.
Pop-up restorani
Pop-up ugostiteljstvo je nastalo 2007.g. u Los Angelesu i jedan od prvih pobornika ove kulture nomadskog ugostiteljstva osmislio je Ludo Lefebvre. Pored njega mnogo poznatih kuhara poput Alan Philips-a, Stephen Starr-a, Camille Becerra ili Pierre Koffmann-a prihvatili su pop-up koncept i koncepciju rada „ Danas smo ovdje, a sutra ko zna gdje“. Osim u USA ovaj koncept je popularan i u Velikoj Britaniji kao i na Kubi.
Pop-up restoranski koncept je idealan način da se gosti upoznaju sa novim pravcima i okusima jela, pića i ostale ugostiteljske ponude na neobičnim mjestima. Osim degustacije ponude gostima se prezentira i gostoljubivost kao i novi pomaci u odnosu gost-konobar-kuhar. Obično se organiziraju dva puta tjedno (četvrtak i subota) ali se prakticira i cijeli mjesec.
Pop-up restorani često organiziraju večeri sa tajnim sadržajem gdje gostima osim spomenute ponude jela i pića nude i iznenađenja sa predstavama, vizualizacijom ili sličnom animacijom.
Pop-up koncept je veoma koristan za mlade kuhare kojima vlasnici restorana dopuštaju prezentaciju njihovog rada u spremanju jela kao i pristupu gostima. Na ovaj način mladi kuhari mogu „eksperimentirati bez rizika bankrota“ i praktično razvijati svoju vještinu do one kvalitete koja je potrebna za vođenje osobnog restorana ili mogućnosti da dobiju investitora za isti. Gostujući majstori su obično plaćeni na crno kao i kod gostovanja neke grupe, pjevača ili dj-a.
Marketing ovog koncepta prije svega je baziran na društvene mreže i twitter preko kojih se na veoma brz način dolazi do informacija o temi večere, majstoru i lokaciji. Osim u prostorima restorana popularan je i način organiziranja ovakvih večera i u kućnom prostoru, hali tvornice, festivalu ili putujućem kamionu.
Pop-up klubovi
U perionici rublja u Brooklynu otvoren je pop-up klub “Dirty Disco Laundrette”. Za cijenu ulaznice od 75 dolara mladi su mogli cijelu noć piti, vozikati se u kolicima za dovoz robe i plesati na perilicama rublja. Pop-up klubovi šire se i na druge gradove. U Los Angelesu su Paul Sevigny i André Saraiva u uništenom noćnom klubu Cinespace nedavno otvorili privremeni kafić Paul & André. Pop-up klubove otvaraju i poznati klubovi pa tako Le Baron, pomodarsko pariško okupljalište u vlasništvu Andréa Saraive, svakog ljeta otvara svoju pop-up inačicu u Miamiju, a Bungalow 8, londonski klub Amy Sacco, doživio je repliku na 54. venecijanskom filmskom festivalu.
S obzirom da živimo u vremenu internetskih kritika i GPS navigacije, gdje nam je svako mjesto dostupno kao na dlanu, iznenađuje što su pop-up klubovi virtualno nevidljivi. Ta je formula upalila Simonezu Wolfu, koji je na više lokacija organizirao tulume Madame Wong’s. Tulumi su odmah postali pravi hit, a policija ih je na kraju zabranila zbog prevelike posjećenosti. Ove godine klub je ponovno otvoren u restoranu Jobee.
Wolf stalno traga za potencijalnim lokacijama pa već neko vrijeme prati bar na vrhu Marriott Marquisa na Times Squareu. “San mi je ondje organizirati tulum”, kaže. “Zar to ne bi bilo cool?”
Sa novim vremenom dolaze i novi koncepti ugostiteljstva koja imaju i svojih dobrih strana. Ponuditi gostima, večeri, koje će ih ugodno iznenaditi, a vama donijeti lijepo kretanje i dodatni profit i ne čini se tako loše. Jer suština je jasna. Gosti su sve zahtjevniji i traže nove izazove i iskustva, kao i mi sami.