Boje određuju smjer objekta

Boje određuju smjer objekta

Kako bismo se što bolje služili bojama u uređivanju objekta , potrebno je poznavati nešto o tome što su boje, kako ih dobijemo, dijelimo i kombiniramo.

U drugom dijelu teksta možete se upoznati s nekim osnovnim terminima vezanim za boje (ako niste upoznati), tako da možemo lakše razgovarati o njihovoj primjeni u ugostiteljskim interijerima

Kontrasti boja

Kontrasti u svakom smislu (tamno-svijetlo, toplo-hladno) su uglavnom zanimljivi. Najbolji primjer je kombinacija crno-bijelo, koja je uvijek atraktivna i efektna. Naravno, kad je riječ o parovima kromatskih boja, treba biti pažljiviji. Njih u prostoru možemo kombinirati, ali moramo pripaziti da ne budu istog intenziteta, tj. da ne budu čiste boje.

Čiste boje možemo koristiti u kombinaciji kao detalje. U svakom drugom slučaju, bile bi preagresivne i nimalo ugodne Vašim posjetiteljima. Naravno, ako je Vaša želja šokirati gosta ili dati neku poruku,
tada je sve dopušteno, jer ulazite u sferu umjetnosti. Međutim, ako niste umjetnik, vjerojatnije je da ćete samo dobiti loše uređen objekt.

Kako proširiti prostor

Ukoliko želite vizualno proširiti određeni prostor, koristite u njemu hladne ili svijetle tonove boja s minimalnim kontrastima. Ako ga nasuprot prethodnom želite suziti, u tome će Vam pomoći tople boje u tamnijim ili svjetlijim nijansama s većim kontrastima.

Strop će se činiti niži ukoliko je njegova boja u tamnijoj ili toplijoj nijansi od one na zidovima, a viši ako ove nijanse zamijenite. U svakom slučaju, plohu koja će utjecati na dimenziju prostora, obojite uvijek u tamniju ili topliju nijansu od ostalih zidova.

Boje na nas ostavljaju i jak psihološki dojam. Tako je poznato da crvena, narančasta i žuta potiču energiju i dobro raspoloženje, dok zelena, plava i ljubičasta smiruju.

Bijela je akromatska boja

Bojom nazivamo reakciju foto-osjetljivih receptora u našem oku na vanjski podražaj u obliku svjetlosne zrake. Ulaskom u oko zraka se lomi kao u prizmi i raspršuje u spektar. Dok su sve boje spektra objedinjene, zraka je bijele boje. Zato bijelu zovemo „neboja“ ili akromatska boja.

Akromatske su također crna i siva boja.

Spektar (lat. spectrum-prikaza) je otkrio Isaak Newton 1676. god.. Razlomivši u trostranoj prizmi bijelu svjetlost, vidio je kako su u njoj sakrivene sve postojeće boje. Beskonačan niz prelijevajućih boja učinio je konačnim razgraničivši sedam različitih boja: crvena, narančasta, žuta, zelena, cijan (svijetloplava), indigo ( tamnoplava) i ljubičasta. Brojku sedam uzeo je iz korelativnih (i ezoteričnih) razloga-kako bi sedam boja odgovaralo sedam nota u glazbenoj ljestvici.

Više o bojama

Boja je opažaj određenog raspona frekvencije (vibracije) od 400 do 800 bilijuna Hz. Prije crvene nalazi se nama nevidljiva infracrvena, a poslije ljubičaste nama nevidljiva ultraljubičasta. Boja koju vidimo, a ne nalazi se u spektru je magenta (purpur); to je interferencija (preklapanje) valova. Djeci u školi kažemo kako spektar ima šest boja – tri primarne i tri sekundar-ne. Iz iskustva s pigmentima znamo da se sve boje mogu dobiti miješanjem svega tri boje, koje stoga nazivamo osnovne, primarne ili boje prvog reda. To su crvena, žuta i plava.

Miješanje boja

Njihovim miješanjem dobivamo izvedene, sekundarne ili boje drugog reda:
zelena = plava + žuta
narančasta = crvena + žuta
ljubičasta = plava + crvena

Nadalje, miješanjem jedne primarne i jedne sekundarne boje nastaju tercijarneboje ili boje trećeg reda. To su primjerice crvenonarančasta ili narančastocrvena. Kada posložimo osnovne, sekundarne
i tercijarne boje u krug. Dobijemo tzv. Ostwaldov krug boja.

Spomenuli smo i akromatske boje: bijela, crna i sive. To su boje koje se ne nalaze u spektru. Nazivamo ih još i nešarenim bojama. Dodavanjem akromatskih boja kromatskim bojama dobivamo tonove kromatskih boja. Ton je dodana količina svjetlosti u boji, dakle svijetloplava, tamnoplava, još tamnija plava i tako sve do crne. Kad smo spomenuli ton, bitno je napomenuti da svaka boja i bez dodavanja crne ili bijele, već ima određenu količinu svjetla. Žuta je najsvjetlija, a slijedi ju narančasta, zatim crvena i zelena, plava i na kraju je ljubičasta kao najtamnija.

Tople i hladne boje

Boje možemo podijeliti još na tople i hladne. Ako pogledamo Ostwaldov krug primijetit ćemo da se tople boje ( crvena, žuta i narančasta) nalaze s jedne strane kruga, dok su na drugoj hladne (plave,
zelene i ljubičaste). Dodavanjem tople boje hladnoj možemo hladnu učiniti toplijom. Jedna korisna činjenica vezana za ovo svojstvo boje jeste da se tople boje vizualno šire i približavaju, a hladne boje se vizualno skupljaju i udaljavaju.

Također trebamo spomenuti i komplementarne parove boja. To su boje koje su u komplementarnom kontrastu koji dobijemo stavljanjem u odnos jedne primarne boje s jednom sekundarnom dobivenom od druge dvije primarne. Te boje su jedna nasuprot druge u Ostwaldovom krugu.
Komplementarni parovi tako su: crvena-zelena, narančasta-plava, žuta-ljubičasta.