Na koji način će se jelo poslužiti, ovisi o politici kuće. U praksi se najčešće u à la carte restoranima primjenjuje bečki način usluživanja. Konobar jela pripremljena na tanjurima u kuhinji isporučuje do gosta. Ukoliko je tanjur vruć, upotrebljava hanglu.

Poštuje goste s prioritetom pri spuštanju jela na stol. Jelo spušta s desne strane tako što protein (meso, riba) okreće prema gostu.

Prije nego što se udalji od stola, poželi gostima dobar tek.

Nekoliko minuta poslije, kada se uvjeri da su gosti kušali jelo, konobar im prilazi i pita je li sve u redu.

Način na koji može pitati je:

,,Dopada li Vam se način na koji je jelo pripremljeno?”

 U praksi konobari često pitaju: ,,Je li sve u redu?”

Ovo nije pogrešno, ali prvi način je prihvatljiviji i veće su šanse da dobijemo precizniji odgovor. Ono što je neprihvatljivo je nezainteresiranost konobara za gostovo zadovoljstvo. U ovoj prilici, konobar ima šansu gostima ponuditi još jedno piće ili preporučiti vino koje će biti dobar izbor kod naručenog jela.

Ne treba pitati goste žele li vino jer odričnim se odgovorom gubi svaka šansa za daljnju prodaju.

Bolje je reći nešto u stilu:

1.  ,,Biste li željeli bocu barikiranog Caberneta uz Vaš odrezak”
2. ,,Mogu li Vam preporučiti bocu Pinot Noira uz grillani losos?”
3. ,,Ukoliko ste za vino, preporučio bih Vam pošip dalmatinske vinarije Degara uz grillani brancin. Odlično se dopunjuju.”

 Ovim pristupom se povećavaju šanse za prodaju jer gost stječe povjerenje u konobara i njegovo poznavanje principa sparivanja hrane i vina. Neće svaki gost naručiti vino, ali jedno je sigurno – svaki gost je došao u restoran s namjerom da uživa u obroku, da se dobro provede i da potroši novac.