Ugostiteljstvo je oduvijek pratilo trendove. Od načina posluživanja i uređenja prostora do jelovnika, cijena i komunikacije s gostima. Neki trendovi donesu svježinu, podignu kvalitetu i natjeraju nas da budemo bolji. Drugi, međutim, ostave dugoročnu štetu koju često primijetimo tek kad postane prekasno.

U posljednjih nekoliko godina trendovi se više ne temelje na struci nego na ekranima. Kratki videozapisi, viralni formati i „moraš ovo probati“ preporuke postali su mjerilo uspjeha. Restorani se uspoređuju po tome koliko su „zanimljivi za snimanje“.

Problem nije u modernim platformama, niti u gostima koji ih koriste. Problem nastaje kad trend počne diktirati ponašanje, očekivanja i tempo koji ugostiteljstvo jednostavno ne može i ne treba pratiti. Kada iskustvo večere traje koliko i video, a atmosfera se mjeri kadrovima, a ne osjećajem.

U ovom tekstu nećemo govoriti o jednom konkretnom trendu nego o obrascima koji se ponavljaju. O trendovima koji možda izgledaju bezazleno ili čak korisno, ali dugoročno troše osoblje, razvodnjavaju iskustvo i mijenjaju odnos između gosta i restorana. 

Viralni apsurdi s TikToka

Nema kraja idejama koje se pojavljuju na TikToku, a restorani ih ne bi smjeli sve pratiti. Gosti izmišljaju načine kako dobiti ekstra porciju bez da plate, testiraju „hackove“ za skidanje pića s računa ili čak razno razne izazove u kojima stvaraju buku, prave scenu ili zahtijevaju da osoblje radi ono što se snima u videu. Što luđe, to bolje. Što nepristojnije, to viralnije.

Tu su i trendovi poput previše „ukrašenih“ jela koja izgledaju dobro na ekranu, ali se ne jedu, stavljanja čudnih kombinacija okusa jer „izgleda cool“ pa do snimanja cijele večere prije nego što itko išta proba. Sve to prestaje biti zabava. To je samo jedan dodatni pritisak na osoblje, prekid atmosfere i podsjetnik da viralnost često ide na štetu stvarnog iskustva.

Video kao forma je moćan alat. Može privući goste, pokazati jelovnik, atmosferu ili posebnost restorana i stvarno donijeti više posla. Dobar video radi za vas, ne protiv vas. Problem nastaje kada restorani počnu slijepo pratiti svaki trend, misleći da viralnost sama po sebi znači uspjeh. Nije svaki TikTok trik primjenjiv u svakom prostoru, a što je još važnije nije svaki video u skladu s identitetom restorana.

Pravi pristup je birati ono što podržava priču restorana i iskustvo koje se želi ponuditi. Neka video pokazuje ono najbolje, a ne ono što samo izgleda dobro na ekranu. Birati trendove koji naglašavaju kvalitetu, atmosferu i profesionalnost, a odbacitti one koji remete ritam, stavljaju pritisak na osoblje ili mijenjaju ponašanje gostiju na štetu doživljaja.

Restoran kao kulisa, a ne mjesto doživljaja

Sve češće restorani prestaju biti mjesta na koja se dolazi zbog hrane, društva i atmosfere, a postaju pozadina za sadržaj. Jelo se ne kuša odmah već čeka dok se ne uhvati pravi kadar. Konobar dolazi u krivom trenutku jer prekida snimanje. Večera se fragmentira na snimke, a ono što bi trebalo biti opuštanje pretvara se u mali projekt s rokovima i očekivanjima.

Restoran u tom trenutku prestaje biti aktivni sudionik iskustva i postaje kulisa. Nešto što služi da izgleda dobro izvana, ali se iznutra ne doživljava. U toj ulozi gubi se ono zbog čega ugostiteljstvo uopće postoji, a to je iskustvo i odnos između ljudi.

Ono što se rijetko spominje jest da takav trend ne utječe samo na goste. Utječe i na osoblje koje mora balansirati između profesionalnosti i nevidljivosti. Konobari čekaju da snimanje završi, a cijeli prostor gubi svoj prirodni tok.

Problem nije u jednom videu ili jednoj večeri. Problem je kad takav način ponašanja postane norma. Tada restoran više ne funkcionira kao živo mjesto nego kao set. A setovi realno i nemaju baš dušu.

Brzina važnija od kvalitete

Jedan od trendova koji se tiho uvukao u ugostiteljstvo jest ideja da sve mora biti brzo. Brzo posluženo, brzo pojedeno, brzo snimljeno i brzo zaboravljeno. Strpljenje je postalo rijetka valuta, a svaka minuta čekanja doživljava se kao greška, a ne kao dio procesa.

Problem je što ugostiteljstvo nije fast forward iskustvo. Neka jela trebaju vrijeme. Neke večeri imaju svoj ritam. Neki prostori dišu sporije. Kad se taj prirodni tempo počne lomiti zbog očekivanja da sve mora izgledati i funkcionirati kao u kratkom videu, kvaliteta neminovno pati.

Gosti sve češće dolaze s unaprijed formiranom idejom koliko nešto „mora trajati“. Ako se to ne poklopi s realnošću kuhinje ili brojem ljudi u restoranu, frustracija se brzo pojavi. Ne pita se zašto, ne promatra se kontekst. Samo se uspoređuje s onim što se vidjelo online.

Greške se lakše događaju, a gosti ih teže opraštaju jer očekuju savršenstvo u rekordnom roku.

Brzina sama po sebi nije loša. Loše je kad postane jedino mjerilo dobre usluge. Restoran koji stalno žuri rijetko ostavlja dobar dojam. A večera koja se pamti teško da je bila ona najbrža.

Gosti s unaprijed formiranim očekivanjima

Sve češće gosti u restoran ne dolaze otvoreni za neko novo iskustvo. Imaju već formiran stav kako bi ono trebalo izgledati. Vidjeli su video, pročitali komentar, zapamtili kadar. Znaju koje jelo „moraju dobiti“, kako mora izgledati i kakav dojam moraju ponijeti sa sobom.

Problem nastaje kad se stvarnost ne poklopi s tim očekivanjem. Ne zato što je usluga loša nego zato što je stvarna. Svjetlo je drugačije nego na videu. Porcija nije identična onoj s ekrana. Atmosfera je življa, glasnija ili mirnija nego što su zamislili.

U tom trenutku restoran više nema priliku ispričati vlastitu priču. Uspoređuje se s nečim što u realnosti ne može ni biti. A razočaranje se često ne komunicira otvoreno nego tiho kroz pasivno ponašanje ili negativnu recenziju.

Najveći problem ovakvog trenda je što ubija iznenađenje. Gost koji dolazi s otvorenim stavom često ode zadovoljniji od onoga koji je došao provjeriti je li stvarno kao na videu.

Trendovi su zabavni, ali stvarno iskustvo je neprocjenjivo

Trendovi dolaze i odlaze. TikTok videi, viralni recepti i nove „hack“ ideje mogu biti zabavni, privući goste i donijeti malo svježine. No kad postanu mjerilo uspjeha i diktiraju ponašanje, počinju štetiti.

Ugostiteljstvo nije scena za video, niti natjecanje u brzini i savršenim kadrovima. Ono je iskustvo, ljudsko, osjetilno i emocionalno. Restoran koji drži do sebe i svojih gostiju uvijek će cijeniti atmosferu, uslugu i kvalitetu više od trenutnog viralnog uspjeha.

Za goste to znači: uživajte u hrani, ljudima i prostoru, a ne samo u snimanju. Za osoblje znači: postavite granice, zadržite profesionalnost i ne dozvolite da trendovi ukradu dušu vašeg rada. A za vlasnike i menadžere: prepoznajte što stvarno vrijedi i gdje je granica između privlačnosti i degradacije iskustva.

Na kraju, viralni dojam je prolazan. Dobar osjećaj nakon večere, osmijeh konobara i toplina prostora je ono što ljudi pamte i vraćaju se zbog toga. I to je jedini trend vrijedan ulaganja.