Sezona završi i odjednom nastane tišina. Stolovi više nisu puni, kuhinja ne bruji, konobari ne trče od stola do stola. Na prvi pogled sve izgleda mirno, gotovo blagoslovljeno. Slobodno vrijeme, par trenutaka da se konačno udahne i pogleda što se događa okolo.

Ali oni koji žive ugostiteljstvo znaju da ta tišina može biti dvostruka. U početku je pravo olakšanje. Konačno se mogu posložiti misli, uhvatiti dah i smisliti plan za sljedeću sezonu. No, onda često postane pritisak, praznina koja šapće pitanja na koja ponekad nema jednostavnog odgovora.

Dok je sezona bila kaotična i naporna, ali puna adrenalina i energije, sada ostaje trenutak da se osjeti svaki detalj posla koji se inače skriva. Svaka pauza, svaki slobodan trenutak, svaka tišina…Sve postaje izrazito vidljivo. I tada se često shvati da posao koji se voli ne prestaje kad gosti odu. Samo traži drugačiji ritam, strpljenje i fokus, ali i priliku da se sve ono što se nauči i doživi pretoči u nešto novo.

Kako tišina mijenja ritam?

Kad sezona završi, tijelo i mozak napokon osjete ritam koji nisu imali mjesecima. Nema više stalnog zujanja kuhinje, printera, narudžbi koje stižu svake sekunde, ni konobara koji trče s jedne strane na drugu. Prva tišina zna biti gotovo šokantna. Nema adrenalina, nema žurbe.

Ta ista tišina otvara prostor za slobodu. Može se disati, planirati, čistiti i poslagivati bez pritiska minuta i sekundi. U trenutku kad nestane kaos, počinju se primjećivati sitnice koje inače promaknu: organizacija kuhinje, male popravke, detalji u poslu koji drže sve zajedno. I dok se tijelo odmara, um se budi i polako se shvaća da je tišina zapravo luksuz koji omogućuje da se u novu sezonu uđe jači, organiziraniji i spremniji za sve što dolazi.

Stvari koje se nagomilavaju tijekom sezone

Sezona je uvijek ubrzana. Dok se trči od stola do stola i kuhinje do šanka, sitnice se gomilaju bez da ih se uopće primijeti. Inventura koja je ostala za kasnije, sitni popravci aparata koji se nikad ne stignu, papirologija koja se skuplja, planiranje jelovnika… Sve to stoji sa strane dok traje gužva.

Kad dođe tišina, nagomilane obaveze odjednom iskrsnu. Može biti frustrirajuće vidjeti koliko posla je još „iza scene“ i koliko toga se zapravo odgađao. Ali u isto vrijeme, konačno se može sustavno posložiti sve što je trebalo, riješiti sitne probleme i pripremiti teren za narednu sezonu. Tišina više nije samo mir, postaje prilika da se uhvati korak s vlastitim tempom i organizira kaos koji se tijekom sezone ne vidi.

Kada tišina može postati pritisak

Iako tišina nakon sezone može biti dar, ona može postati i teret. Neki dani znaju proći u praznom hodu, kad ni inventura ni planiranje ne pomažu, a um i dalje traži ritam kaosa. Osjećaj besciljnosti lako se uvlači i može natjerati na preispitivanje svake odluke iz sezone koja je upravo završila.

Taj pritisak nije neuobičajen. On dolazi jer se mozak naviknuo na stalnu akciju i adrenalin. Sada se moraa naučiti balansirati: dopustiti sebi predah, ali ne izgubiti motivaciju. Male rutine, kratki zadaci i fokus na ono što možeš kontrolirati pomažu da praznina ne preraste u frustraciju. 

Mali rituali za balans 

Da tišina ne postane pritisak, korisno je stvoriti male rituale koji daju strukturu i energiju. To mogu biti mini projekti koji nisu nužno vezani uz svakodnevni posao, ali ga se tiču: isprobavanje novih recepata, dekoriranje prostora ili posjete drugim objektima radi inspiracije. Također, vrijedi pripremiti kratke radionice, obučiti novo osoblje ili vježbati nove tehnike posluge, serviranja i barističkih vještina. 

Analiza povratnih informacija, pregled komentara gostiju, recenzija i bilješki iz prošle sezone te planiranje poboljšanja usluge, također pomažu da period tišine postane produktivan i motivirajući.

Na kraju, ovi mali rituali daju osjećaj kontrole. Oni omogućuju da se tim razvija i priprema za narednu sezonu i pomažu da se energija zadrži na pravom mjestu. Kada se prakticiraju, tišina prestaje biti opterećenje, a postaje prilika za rast, refleksiju i bolje planiranje svega što dolazi.