Dugo se u ugostiteljstvu vjerovalo da dobra atmosfera je glasna.. Puni stolovi, jaka glazba i stalni žamor koji daje osjećaj da se “nešto događa”. Takvi prostori često djeluju privlačno na prvi pogled, ali sve više gostiju danas počinje cijeniti nešto sasvim drugo: mir. Ne nužno tišinu, više prostor u kojem mogu normalno razgovarati, opustiti se i uživati bez osjećaja buke, gužve i konstantne užurbanosti.
Tiho, ali ipak primjetno, mir postaje novi luksuz u ugostiteljstvu.
Buka u restoranima i drugim ugostiteljskim objektima
Kada se govori o dojmu koji restoran ostavlja na gosta, najčešće se spominju hrana, usluga, interijer i lokacija. No postoji još jedan element koji snažno oblikuje iskustvo boravka, a to je buka.
Atmosfera restorana ne gradi se samo onime što gost vidi na tanjuru ili oko sebe već i načinom na koji prostor “zvuči” od trenutka kada u njega uđe.
U mnogim objektima buka se stvara postupno i gotovo neprimjetno. Razgovori za susjednim stolovima, zveckanje pribora, aparati iz šanka, glazba postavljena malo glasnije nego što treba, otvorena kuhinja, pomicanje stolica i odjek u prostoru s puno tvrdih površina zajedno stvaraju ambijent koji može biti zamoran. Problem nije u tome što je objekt živ i pun energije. Problem nastaje kada gost mora podizati glas da bi vodio običan razgovor ili kada nakon sat vremena izlazi s osjećajem iscrpljenosti umjesto zadovoljstva.
Posebno je zanimljivo što se ovakav dojam rijetko izgovori naglas. Gosti najčešće neće reći da im je smetala akustika ili razina buke. Jednostavno će sljedeći put odabrati neko drugo mjesto, ono u kojem će se osjećati ugodnije i prirodnije.
Upravo zato sve više modernih restorana počinje pažljivo promišljati zvučnu sliku prostora: od rasporeda stolova i izbora materijala do glazbe koja prati atmosferu, a ne dominira njome.
Restoran u kojem gosti mogu normalno razgovarati
Gosti danas traže restoran u kojem razgovor ne postaje napor.
Žele čuti osobu preko puta sebe bez naginjanja preko stola, ponavljanja rečenica ili nadglasavanja glazbe iz zvučnika. Žele voditi opušten razgovor, uživati u trenutku i osjećati se ugodno bez stalne pozadinske buke koja odvlači pažnju i stvara osjećaj zasićenosti. Upravo ta mogućnost normalne komunikacije postaje važan dio ukupnog doživljaja čak i kada toga nisu potpuno svjesni.
To posebno dolazi do izražaja kod obiteljskih okupljanja, poslovnih ručkova i večernjih izlazaka u kojima je druženje jednako važno kao i ono što je na stolu. Kada je prostor ugodan, ljudi se zadržavaju duže, naručuju opuštenije i cijelo iskustvo doživljavaju kvalitetnijim.
Quiet luxury trend
Posljednjih godina pojam quiet luxury sve se češće spominje u svijetu mode, dizajna interijera i putovanja, a njegov utjecaj sve se jasnije vidi i u ugostiteljstvu. Riječ je o trendu koji luksuz ne gradi kroz pretjerivanje, nametljivost ili dojam “više je bolje” nego kroz promišljene detalje, osjećaj lakoće i nenametljivu kvalitetu koju gost osjeti čim uđe u prostor.
Kako se taj trend vidi u restoranima i caffe barovima:
- Manje buke, više ugode
Ugodna pozadinska glazba, mekša akustika i prostor koji ne djeluje prenatrpano stvaraju osjećaj mira koji gosti sve više cijene. Atmosfera i dalje može biti živa, ali bez kaosa koji umara.
- Više prostora između stolova
Gosti vole osjećaj privatnosti. Kada stolovi nisu “jedan na drugome”, razgovor je opušteniji, iskustvo intimnije, a cijeli prostor djeluje elegantnije i promišljenije.
- Kvaliteta ispred količine
Manje dekoracije, manje vizualnog šuma i više pažnje prema detaljima, kvalitetna rasvjeta, udobne stolice, ugodni materijali, dobro osmišljeni elementi interijera…Sve to stvara premium dojam bez potrebe za pretjerivanjem.
- Smireniji ritam usluge
Gosti sve više cijene uslugu koja je pažljiva i prisutna, ali nenametljiva. Profesionalnost se danas sve manje mjeri “predstavom”, a sve više osjećajem da je sve odrađeno prirodno, glatko i s mjerom.
- Autentičnost umjesto pokazivanja
Quiet luxury nije prostor koji viče da je luksuzan. To je prostor koji svoju kvalitetu pokazuje kroz atmosferu, detalje i osjećaj ugode koji ostaje s gostom i nakon odlaska.
Nekada se dobra atmosfera gotovo automatski povezivala s glasnom glazbom, punim prostorom i energijom koja “pršti” na sve strane. Stariji gosti mirnu atmosferu odavno prepoznaju kao vrijednost, a sada im se u tome sve češće pridružuju i mlađi gosti. Jednostavno, kada je svakodnevica već dovoljno glasna, mir, ugoda i nenametljiva atmosfera postaju ono što povezuje različite generacije za istim stolom.
