Borosane i crno-bijele uniforme pripadaju nekim proteklim vremenima

Odijevanje osoblja u ugostiteljstvu mnogo se promijenilo u odnosu na protekla vremena. Uniforma jednog konobara prije je izgledala mnogo drugačije nego danas i to su većinom bile crno-bijele kombinacije. Crne hlače, bijela košulja, prsluk i leptir mašna dugo su bili sinonim za odjeću ugostiteljskog djelatnika, međutim vremena se mijenjaju tako da danas postoje mnogi novi i kvalitetniji materijali u kojima će se i djelatnici osjećati bolje i ugodnije. Iako će se mnogi ugostitelji i hotelijeri „staroga kova“ teško odlučiti za promjene, ipak mora se priznati da borosane i crno-bijele uniforme pripadaju nekim proteklim vremenima.

Odijevanje u ugostiteljstvu s vremenom je dobilo jednu mekšu, ležerniju pa čak i zanimljiviju crtu. U mnoštvu restorana, kafića i barova danas je više nego ikada važno stvoriti vlastiti imidž, koji će se razlikovati od konkurencije. Jedan od preduvjeta identiteta nekog ugostiteljskog objekta svakako je i vizualni identitet, a tu veliku ulogu imaju i djelatnici, odnosno osoblje i njihov izgled jer danas bi sve trebalo biti na razini, pa tako i uniforma.

Nesumnjivo je da će dobro odabrane uniforme i njihov dizajn pridonijeti osobnosti lokala. Propisani vanjski izgled dijeli se na osoblje koje nosi uniformu (u neposrednom je kontaktu s gostima) i osoblje koje ne nosi uniformu (nije u kontaktu s gosti-ma, ali je podliježe određenim pravilima izgleda).

Restorani visoke kategorije vrlo su konzervativni u pogledu izgleda zaposlenika

Velike hotelske korporacije propisuju u svojim priručnicima izgled osoblja kontaktu s gostima koji mora održavati njihovu filozofiju i stil. Važno je istaknuti kako su hoteli, hotelski lanci i restorani visoke kategorije vrlo konzervativni u pogledu izgleda zaposlenika te ne toleriraju ekstravagancije kao što su vidljiva tetovaža, piercing, neobične frizure ili boje kose, upadljiv nakit i slično.

Nije dopušteno nošenje prsluka ili džempera preko uniforme, a košulja se mora mijenjati, naravno svaki dan. Uz uniformu se nose i crne cipele, ne previsokih potpetica, zatvore-ne na prstima i na peti i moraju biti besprijekorno čiste. Čarape su obvezene i ljeti, a za ženske čarape propisana je i boja (crna, siva,tamnoplava ili boje kože, no nikako šarene, crvene ili zelene pa i onda kada čarape nisu uključene u uniformu).

Muške čarape moraju biti tamne i visoke, do koljena. Kosa uvijek mora bit čista, ne smije padati preko lica, mora biti skupljena, a kopče i vrpce moraju biti u skladu s uniformom. Brada se tolerira, ali treba je puštati tijekom godišnjeg odmora i zatim redovito njegovati.

Što se tiče šminkanja ono je dobrodošlo jer ostavlja dojam njegovanosti, no i ono treba biti umjereno – ne prihvaćaju se sjenila za oči ili rumenila za obraze jakih boja. Parfem mora biti vrlo diskretan, a zaposlenici koji poslužuju ili rukuju s hranom ne nose parfem. Što se tiče nakita dopuštene su diskretne naušnice, ne više od jedne na jednom uhu, ne viseće niti veliki „kolutovi“. Dopušteno je i prstenje, ali ne više od jednog prstena na svakoj ruci, koje ne smije biti preveliko.Nisu dopušteni broševi niti značke na uniformi.

Caffe barovi razbijaju monotoniju u odijevanju

Kada je riječ o caffe barovima, noćni klubovi, većina ugostitelja danas se trudi razbiti monotoniju te svoje konobare odijevaju u uniforme koje se izgledom i bojama uklapaju u arhitekturu i dizajn lokala. Također, veoma važnim se smatra i to da se konobar razlikuje od gosta.

Primjetno je kako je odavno u većini slučajeva standardnu mašnu zamijenila kravata, koja izgledu ugostiteljskog djelatnika daje jedan ležerniji izgled. Danas konobari izgledaju mnogo opuštenije nego prije, a posebice se to odnosi na konobare u caffe barovima. Može primijetiti kako je većina konobara odjevena u klasične hlače, ali i traperice (koje inače nisu dopuštene), dok je gornji dio većinom majica sponzora određenog caffe bara. Uz navedeno, tijekom radnog vremena većina ugostiteljskih djelatnika nosi i duge pregače, a primjetni su i kačketi ili šeširi, većinom sponzorskog tipa.

Također, nose se majice i pregače s logom ugostiteljskog objekta u kojemu konobar radi. U pojedinim caffe barovima često s održavaju tematske večeri tako da se i sami konobari znaju prilagoditi određenoj temi pa se odjenuti recimo u meksikanca, klauna i slično.

Dobar prvi dojam ovisi o vanjskom izgledu

Tradicionalni restorani u kojima se osim tradicionalne ponude jela konobari oblače u narodnu nošnju i tako odjeveni služe svoje goste. Kaže se da je značaj prvog dojma koji ostavlja osoblje na gosta jako važan. Dobar prvi dojam ovisi o vanjskom izgledu koji u širem smislu obuhvaća uniformu, cipele, frizuru, njegovan izgled, miris i držanje. Ugostiteljska odjeća koja ne „iskače“ i ne šalje poruku prevelike individualnosti poručuje o ozbiljnosti i pristupu poslu.

Ugostiteljska odjeća mora biti umjerena i prikladan za posao koji se obavlja i slati pozitivne poruke prema gostima jer odijevanje je dio bontona. O poslovnoj kulturi svakog hotela ili restorana ovisit će da li će osoblje nositi odijela ili neku drugu vrstu odjeće, kakve će biti kvalitete ili boje. Poželjno je da se ne teži uniformiranosti nego raznolikosti, ali da se ne ostavlja dojam da ne znate tko je konobar, a tko ležerno odjeven gost.

Uloga konobara usmjerena je na stvaranje pozitivnog ozračja

U osnovi svake poslovne uspješnosti usmjeravanje je poslovnih aktivnosti na potrebe krajnjih korisnika proizvoda i usluga, a u području ugostiteljstva to je briga za gosta. U oblasti ugostiteljstva briga o gostu je najvažnija sastavnica profesionalnih aktivnosti svih djelatnika uključenih u proces proizvodnje i pružanja usluga jer uspješnost ugostiteljske djelatnosti u cijelosti ovisi o kvaliteti brige o gostu.

Uz uspješnu komunikaciju, koja je najbolja promidžba i veliki doprinos kvaliteti poslovanja, odjeća ugostiteljskog djelatnika također je jako važna jer je djelatnik stalno u neposrednoj komunikaciji s gostom.

Uloga konobara usmjerena je na stvaranje pozitivnog ozračja i na zadovoljavanje onih želja koje gost ima pa će tako i lijepo odjeven konobar zasigurno privući više gostiju. Briga o gostu središnja je usluga u ugostiteljstvu, koja istodobno prodaje proizvod i samu sebe. U svakom slučaju, briga o gostu zahtijeva osposobljeno i motivirano osoblje koje zna ljubazno, uslužno i učinkovito komunicirati, te poštuje zadana načela u postupanju s gostima – jer samo zadovoljan gost je onaj koji se vraća!

Objavljeno u horeca magazinu – BeHa caffe – broj 14