Neodgojena djeca su veoma čest razlog nezadovoljstva gostiju

Gost: Ja ne volim glasnu djecu u restoranu. znači, ne smetaju me djeca, ne smetaju mi mala djeca, smetaju me neodgojena djeca i roditelji koji ih puštaju da divljaju.
Al jedno je sigurno – da mi u restoranu nekolicina djece trče vrišteći oko stola i uništavaju atmosferu, ne bi se u taj restoran vratila.

kao i ponuda koja je siromašna

Gost: Kod mene je nekako prečesto slučaj slijedeći, i u elitnim i neelitnim kafićima, restoranima i sličnim objektima:

Konobar: Izvolite..
Ja: Može sok od višnje?
Konobar: Nemamo taj..
Ja: Od borovnice?..
Konobar.. Nema ni taj..
Ja: Može li bilo kakav rijetki sok..
Konobar: Imamo samo džus (ili samo jabuku i sl.)

.. Slično je i sa čajevima i sa kolačima ..To mi godinama smeta i fakat nije rijetka pojava

Neki gosti imaju i cijelu listu što mrze

  • Smeta mi kada konobara zamolim za nešto (voda, sol, salvete) a on se ne pojavi sa tim. Jednostavno kao i da mu nisam ništa rekao.
  • Prenatrpanost stolovima gdje je nemoguće proći između stolova da ne dotaknete stol i gotovo sjednete u nečije jelo
  • Konobari koji nestaju – dođite i pitajte me nakon što sam probao naručenu hranu da li je u redu. Molim vas
  • Laži o sastojcima – Ako sam pitao da li povrće na žaru ima paprike koje mi se jedu, recite mi istinu, da mogu sam odlučiti.
  • Neudobne stolice – starija sam osoba i smetaju mi neudobne stolice koje me zaista umore
  • Mlaki čaj
  • Sitna slova na jelovniku – ne nosim naočale i dobro vidim ali se gotovo uvijek moram naprezati i čitati sitna slova na jelovniku
  • Uključen TV – kada idem na večeru zaista ne želim gledati TV, nego razgovarati sa kolegama ili partnerom, uživati u jelu, a ne u toj situaciji imati i upaljen TV sa nekom sapunicom.
  • Loša akustika i preglasna glazba
  • Kada se konobari nabacuju evidentno zauzetim ženama
  • Skriveni troškovi – ja sam inače mnogo alergičan kad mi se zaračuna kruh, a to sad rade svugdje. Ne treba mi ga poklonit, ali ako ga nisam naručio, onda ga ne treba ni naplatiti.

ili

  • kada mi pokušavaju uzeti kaput
  • kada mi bez pitanja toče još pića iz flaše koja stoji na mom stolu
  • kada ne stišaju/izbace bučne goste (uključujući cendrava derišta)
  • kada puštaju preglasnu muziku
  • kada uključe televizor, kojeg prokletog vraga televizor ima uopće raditi u restoranu?
  • kada tvrde da nešto ne može uspjeti onako kako ja tražim da pripreme i pitaju: “A, što ako ne bude dobro?!” – pa valjda znam zašto to tražim
  • kada gostu kažu da je “niko” (Ja: “Imate sojino mlijeko?” Konobar u X restoranu: “Ne, to vam tu niko ne bi pio.”)
  • kada ne promijene prljavi stolnjak, a često niti nadstolnjak, smještaju goste za klimave stolove
  • kada zaborave pola narudžbe, pola donesu krivo
  • kada na traženje običnog zelenog čaja bez arome breskve donesu zeleni čaj s aromom breskve
  • kada na traženje nekog pića koje se plaća i čaše vode (naručujem vodu i uz čaj i uz pivu) donesu to piće i flašu vode, i to Jane koja je gorka
  • kada na traženje njemačkog piva nude Bavariu
  • kada gostima za stolom donesu njihova jela s razmakom većim od par minuta

Bez zadovoljnog gosta nema niti profita, a bez stalnih gostiju niti budućnosti. Gosti znaju biti itekako nezgodni i nezahvalni,ali greške koje pravimo, a smetaju sa razlogom našim gostima trebaju biti ispravljene. Zato upoznajte svoje goste i shvatite njihove potrebe.