Aperitiv nije samo još jedno piće na stolu prije jela. On ima svoju svrhu. Njegova glavna zadaća je potaknuti apetit i pripremiti želudac za hranu. Zato su klasični aperitivi često lagani, blago gorkasti ili suho slatki. Takvi okusi potiču probavne sokove i bude osjetila.
U Hrvatskoj je to najčešće rakija, u Italiji Campari ili Aperol, a u Francuskoj Pastis. Netko će odabrati pjenušavo vino, netko suhi vermut, ali princip je isti. Pije se polako, u malim gutljajima, bez žurbe. Poanta nije napiti se prije ručka nego probuditi nepce.
No, zašto aperitiv zaista djeluje i kako su ga ljudi počeli piti?
Preuzmi checklistu za otvaranje caffe bara
Kako je nastao aperitiv?
Aperitiv možda danas izgleda kao običan uvod u obrok, ali njegova priča seže daleko u prošlost. Još u antičkom Rimu ljudi su pili biljna vina prije jela, vjerujući da poboljšavaju probavu. Ta su pića bila obogaćena raznim travama i začinima poput pelina i mirte, koji su imali gorke i aromatične note. Rimljani su znali da nešto u tim okusima “otvara želudac” iako nisu mogli objasniti kako.
Srednji vijek donio je još veći interes za ljekovite biljne likere. Redovnici su eksperimentirali s biljkama i alkoholom, stvarajući prve recepte za napitke koji su pomagali probavi. Mnogi od tih recepata kasnije su postali osnova za poznate aperitive koje danas poznajemo. Primjerice, benediktinski redovnici u Francuskoj razvili su eliksire na bazi bilja, a u Italiji su se pojavili prvi gorkasti likeri s aromatičnim začinima.
Pravi procvat aperitiva dogodio se u 19. stoljeću. Tada su u Europi počeli nastajati aperitivi kakve danas pijemo: vermuti, gorčinaši i lagana aromatična pića. Talijani su usavršili vermut, Francuzi su popularizirali anisova pića poput pastisa, a u Njemačkoj su postali popularni gorki biljni likeri. Aperitiv je postao više od pukog pića. Postao je društveni ritual, trenutak opuštanja prije obroka.
U 20. stoljeću aperitiv kultura se proširila svijetom. Talijanski Aperol Spritz osvojio je barove od Venecije do New Yorka, Francuzi su ostali vjerni svom kiru i Lilletu, a u Hrvatskoj je rakija i dalje klasik.
Danas se aperitiv pije na bezbroj načina no njegova suština ostaje ista: priprema tijela i uma za uživanje u hrani.
Kako aperitiv priprema tijelo za hranu?
Prilikom uzimanja prvog gutljaja aperitiva i ne razmišljamo o tome što se zapravo događa u našem tijelu. Taj mali ritual ima vrlo konkretan učinak. Gorkasti i suhi okusi stimuliraju receptore na jeziku što odmah šalje signal probavnom sustavu da se pripremi za hranu. Žlijezde slinovnice počinju raditi jače, želudac luči više kiseline, a crijeva se bude iz “mirovanja”. Sve to pomaže da hrana kasnije lakše sklizne i bolje se probavi.
Osim fizičkog učinka, aperitiv djeluje i na um. Polagano ispijanje pića prije jela stvara osjećaj opuštenosti i nagovještava da dolazi trenutak uživanja. U mnogim kulturama aperitiv nije samo pitanje okusa nego i društveni ritual.
U Francuskoj se ljudi okupljaju na aperitiv satima kako bi uz pastis ili kir razgovarali i uživali u trenutku. Talijani vole lagani Campari ili Aperol, često uz masline i orašaste plodove. Kod nas je tradicija malo drugačija. Rakija je klasičan izbor, često popraćena tvrdnjom da “otvara želudac”.
Zanimljivo je da su ljudi instinktivno koristili aperitive stoljećima prije nego što su znali znanstvena objašnjenja. Još u antičkom Rimu pila su se biljna vina i infuzije koje su poticale probavu. Danas znamo da određeni biljni sastojci poput pelina ili gorke naranče i slično, imaju dokazani učinak na poticanje apetita. Zato mnogi klasični aperitivi i dalje sadrže upravo te sastojke.
Koji su najpoznatiji aperitivi i kako ih odabrati?
Vermut je jedan od najklasičnijih izbora. To je aromatizirano vino s biljnim ekstraktima, lagano gorko i suho, a dolazi u bijeloj (suhoj) i crvenoj (slatkoj) varijanti.
Talijanski vermuti su obično slađi dok su francuski više suhii i aromatični. U koktelima se često koristi kao baza za Martini ili Negroni, ali može se piti i sam s ledom i kriškom naranče.
Ako voliš nešto više gorko, Campari i Aperol su dobar izbor. Campari je intenzivan, gorkast i aromatičan dok je Aperol blaži i citrusniji. Oboje se često piju u kombinaciji s pjenušavim vinom i sodom što daje lagano i osvježavajuće piće.
Anisova pića poput Pastisa u Francuskoj i Ouza u Grčkoj također su popularni aperitivi. Njihova specifična aroma dolazi od anisa i komorača, a najčešće se poslužuju s vodom koja im daje mutnu mliječnu boju. Ova pića su malo teža i jača, ali u pravoj dozi mogu biti odličan uvod u obrok.
U Hrvatskoj i regiji tradicionalni aperitiv je rakija: šljivovica, travarica, lozovača ili medica. Iako je kod nas često više od aperitiva i pije se i izvan konteksta jela, njezina blago zagrijavajuća svojstva i intenzivan okus mogu imati sličan učinak na probavu kao klasični europski aperitivi.
Ako ne voliš jaka alkoholna pića, lagana pjenušava vina ili suha bijela vina također mogu poslužiti kao odličan aperitiv. Ključ je u odabiru pića koje nije preteško ni preslatko već lagano i poticajno.