U našoj ugostiteljskoj praksi, jelovnici se često nazivaju meni, što je pogrešno jer meni predstavlja popis jela za određeni obrok s utvrđenom cijenom. Jelovnik je ukupna gastronomska ponuda s naznačenim cijenama. Na engleskom jeziku jelovnik se naziva menu, što je stvorilo osnovu za ovu vrstu zabune. Prema američkoj literaturi jelovnici se dijele na à la carte [a la kart] i table d’hôte [tabl dot] U à la cart jelovnicima jela se posebno naplaćuju, pa gost sam može sastaviti obrok i odabrati iz svake grupe jela ono što mu odgovara. Na kraju obroka se sve sabere i to određuje krajnju cijenu.

Table d’hôte jelovnik je ono što mi zovemo meni. Nudi se potpun obrok sastavljen od više jela s unaprijed utvrđenom cijenom. Ponekad gost ima izbor pa između više unaprijed sastavljenih obroka bira jedan. Ovakav jelovnik se naziva i à prix-fixe [pri fiks]  što na francuskom znači fiksna cijena.

Meni koji se upotrebljava u dnevnom poslovanju za vrijeme ručka i večere može, osim izvršenog izbora jela, imati u sastavu i jedan aperitiv i čašu vina. Prema nepisanom pravilu, jela u meniju se uzimaju iz ponude jelovnika, s tim što je cijena menija umanjena za 10–20% u odnosu na cijenu u jelovniku.

Meniji se razvrstavaju na temelju dva kriterija:

• prema broju gangova i
• prema namjeni.

Prema sastavu razlikuje se više vrsta menija:

• jednostavni,
• prošireni,
• složeni i
• vrlo bogati meni.

Jednostavni meni sastoji se od najmanje tri ganga (slijeda) (juha ili predjelo, glavno jelo s prilogom, slastica ili voće).

Prošireni meni sastoji se od najmanje četiri ganga i najčešće se obrazuje dodavanjem predjela ili juhe jednostavnom meniju.

Složeni meni sadrži hladno predjelo, juhu –  consommé – čorbu ili potaž, toplo predjelo, glavno jelo, slasticu i voće.

Vrlo bogati meni se sastoji od sedam ili više gangova.

Prema namjeni, menije možemo podijeliti na:

•  svakodnevni (jednostavni, turistički, dijetalni),
• specijalni (makrobiotički, vegeterijanski, riblji, lovački, nacionalni) i
• svečani (onaj koji se sastavlja povodom različitih svečanosti).

Jednostavni meni, samo ime kaže, jednostavnošću treba zadovoljiti širok krug korisnika tj. gostiju koji zahtijevaju zdravu i ukusnu hranu po pristupačnim cijenama. Ove menije najviše koriste ekskurzije, studenti, radnici i drugi potrošači koji najčešće imaju ograničena sredstva.

Turistički meni mora zainteresirati turiste kao goste određenog ugostiteljskog objekta. Za turistički meni poželjno je ponuditi nacionalna i domaća jela preko kojih će gosti upoznati kulturu naroda, običaje i navike. Za turistički meni važno je poznavati strukturu gostiju kao i njihove navike u pogledu hrane. U nekim razvijenim turističkim zemljama u cijenu ovog menija uračunava se i neko karakteristično piće, uže ili šire regije, a to može biti boca voćnog soka, 2 dl vina ili 0,33 piva.

Dijetalni meni u većini slučajeva sastavlja se prema uputama liječnika dijetetičara (nutricionista) prema specifičnostima pojedinih oboljenja i zdravstvenih smetnji poput pretilosti, čira na želucu i dnanaesniku, oboljenja srca i krvnih žila, šećerne bolesti, oboljenja jetre i sl. Dijetalni meni najčešće se upotrebljava u bolnicama, lječilištima, termama, sanatorijima i u boljim ugostiteljskim objektima.

Vegetarijanski meni zasniva se na upotrebi namirnica biljnog podrijetla (vegan prehrana), namirnica biljnog podrijetla i jaja (ovovegetarijanci), namirnica biljnog podrijetla i mliječnih proizvoda (laktovegeterijanci) i namirnica biljnog podrijetla, jaja i mliječnih proizvoda (ovolaktovegeterijanci).

Мakrobiotički meni sadrži razne vrste integralnih žitarica, povrća, algi, voća i ribe. Kombinacija namirnica je zasnovana na principu jin-jang.

Svečani meni sastavlja se povodom svadbi, rođendana, raznih praznika i drugih svečanosti. Može se sastojati i od četrnaest različitih gangova.

Prilikom sastavljanja menija, treba odabirati naizmjenično lakša i teža jela uz dodatak povrća. Vrlo je važno da se ne ponavljaju jela od istih namirnica, niti jela koja su na isti način pripremljena. Također, nije poželjno da u jednom meniju bude više jela ili umaka iste boje. Jela na meni karticama pišu se onim redoslijedom kojim se i služe.

Važno je povesti računa o sljedećim faktorima:

• redoslijedu jela;
• grafičkoj obradi koja treba biti u skladu s stilom restorana, atmosferom i njegovim ugledom;
• veličini, odnosno broju gangova (veće svečanosti zahtijevaju više gangova, dok svakodnevni meni koji predstavlja ponudu dana ne treba prelaziti tri ili četiri ganga);
• cijenama (nikako ih ne treba preljepljivati, cijena treba biti niža u odnosu na cijenu jela u jelovniku)
• i jezičnoj ispravnosti (posebno treba obratiti pažnju na strane termine, a i na pravopis kod prijevoda).