Pri pomisli na radnu atmosferu u restoranu, vjerojatno svima prvo pada na pamet užurbano osoblje, žamor gostiju, miris svježe pripremljene hrane… Ali iza svega toga, postoji još jedan važan faktor koji može poprilično utjecati na sve nabrojano: napojnica, bakšiš, manča ili trinkgeld, kako god da nazovemo.

U ovom postu, zaronit ću u svijet napojnica da vidimo kakav je njihov utjecaj na radnu atmosferu u svim ugostiteljskim objektima, a posebno u restoranu.

Kako kažu, nije sve u novcu – ili možda ipak jest?

Konkurencija među zaposlenicima

Ako napojnice postanu glavni izvor dodatne zarade osoblju, prirodno je da se među članovima tima pođe javljati određena doza konkurencije. Tko će dobiti veći i bolji stol, tko će poslužiti redovne goste za koje se već zna da ostavljaju dobru manču ili tko je na kraju zaslužio veći udio?

Dok je zdrava doza natjecanja i konkurencije dobra stvar jer može potaknuti svo osoblje da se trudi više, previše konkurencije može stvoriti negativnu energiju i toksičnu atmosferu u kojoj se kolege na kraju počnu gledati kao suparnici i zaborave da su članovi istog tima.

Takva napetost u praksi uvijek brzo eskalira i dovodi do nesporazuma, pasivne agresije i otvorenih sukoba.  Zato je važno postaviti jasne granice i pravila kako bi se spriječilo da zdrava konkurencija prijeđe u nešto drugo i ode u totalno pogrešnom smjeru.

Menadžer ili vlasnik restorana igraju ključnu ulogu u oblikovanju radne atmosfere u ugostiteljskom objektu. Kako oni postave ton i pravila igre, tako i zaposlenici reagiraju na njih. Ako voditelj restorana od početka jasno iskomunicira pravila o napojnicama, pravednoj raspodjeli i očekivanjima, smanjuje se mogućnost nesporazuma, frustracija i negativne atmosfere. Transparentna i dosljedna politika uz otvorenost prema povratnim informacijama osoblja, značajno doprinosi osjećaju zajedništva i poštenja unutar tima.

Menadžment može biti ključan u prepoznavanju i nagrađivanju izvrsnosti, što dodatno motivira osoblje. Dobar menadžer zna kada pohvaliti trud koji nije nužno vidljiv samo i isključivo kroz napojnice, poput rada kuhinjskog osoblja ili pomoćnog osoblja koji ih direktno ne primaju. S tim pristupom napojnice postaju samo jedan od alata za nagrađivanje, a ne jedini način vrednovanja rada. 

Pravedna raspodjela napojnica 

Pravedna raspodjela napojnica  može biti prava glavobolja u mnogim restoranima, ali u principu i ne mora Različiti modeli raspodjele često donose i različite reakcije osoblja. Neki restorani odlučuju se za sistem gdje svatko zadržava ono što i dobije dok drugi idu na raspodjelu prema satima rada ili poziciji. No, što je zapravo pravedno?

Je li u redu da konobar koji prima najveće napojnice zadrži sve za sebe dok kuhinjsko osoblje, koje nema pristup gostima, ostane bez dodatne zarade? Ili bi se napojnice trebale dijeliti jednako, bez obzira na to tko je najviše prešao kilometara po restoranu?

Što dublje ulazim u ovu temu shvaćam da raspodjela napojnica utječe na radnu atmosferu čak i više nego što se to na prvi pogled čini. Kad su napojnice pravedno podijeljene, cijeli tim će se osjećati cijenjeno i motivirano. S druge strane, nepoštena raspodjela može dovesti do osjećaja gorčine i zavisti, što lako narušava međuljudske odnose i timski duh. Zato je jako važno imati transparentnu i jasne politiku raspodjele koja osigurava da svaki član tima dobije ono što i zaslužuje – jer na kraju dana, svi su u istom loncu i svi pridonose na svoj način, zar ne?

Transparentnost u podjeli napojnica je ključna za održavanje dobre radne atmosfere među zaposlenicima. Kada su pravila jasna i svima dostupna, manje je vjerojatno da će doći do nesporazuma. Zaposlenicima treba dozvoliti da znaju kako se napojnice dijele:  sav iznos konobarima, dijeli li se dio s kuhinjom ili postoji neki drugi model raspodjele? Kad su ova pravila jasno definirana, svi jasno znaju što zapravo mogu očekivati.

Kada politika napojnica nije transparentna, dolazi do šaputanja i polako počinje ulaziti negativna energrija i osjećaj nepravde. Zato je važno da menadžment iskomunicira raspodjelu.

Jesu li napojnice priznanje trudu zaposlenih?

Napojnice su snažan alat za nagrađivanje i priznanje truda zaposlenika. Kada gost ostavi napojnicu zapravo daje priznanje konobarima za izvrstan servis i trud koji je uložen u pružanje odličnog iskustva, ali i također priznanje za odličnu hranu i dojam. U tom smislu, napojnice jesu način na koji gosti izražavaju svoje zadovoljstvo, ali i motivacija za osoblje da se i dalje trudi i još vise nadmaši očekivanja.

Međutim, napojnice ne bi trebale biti jedini način na koji se zaposlenici nagrađuju. Naravno, one su sjajan dodatak samom sistemu nagrađivanja, ali uz preporuku da taj sistem uključuje i druge oblike priznanja: pohvale, bonuse za izvanredne rezultate i slično. Tako napojnice postaju dio prepoznavanja truda i kvalitete, a ne samo financijski poticaj. Kada osoblje osjeti da njihov trud i rad nije isključivo prepoznat kroz napojnice već i kroz druge oblike priznanja, njihova motivacija i zadovoljstvo će rasti.

Ponekad napojnice mogu biti dvostruki mač. S jedne strane, dobre napojnice su dodatni poticaj i motivacija nakon napornog dana – znak da si sve napravio kako treba. Ljubaznost, strpljenje i dodatni napor u radu često proizlaze iz te dodatne nagrade jer je osjećaj kada gost ostavi napojnicu poput male pobjede.

S druge strane, kada napojnica izostane ili je manja od očekivane, lako se stvara osjećaj nezadovoljstva. Osoblje se može osjećati kao da trči maraton bez cilja, što dovodi do pada motivacije. Koliko god voljeli svoj posao, svi žele osjećati da je njihov trud dodatno nagrađen, a napojnice su često najizravniji pokazatelj toga. 

Napojnice igraju veliku ulogu u stvaranju ili rušenju pozitivnog duha među kolegama. Zato je važno imati jasne smjernice i poticati kulturu podrške među osobljem kako bi napojnica bila više od pukog novca i kako ne bi bila jedini razlog dobre usluge.

PREUZMI CHECK LISTU ZA OTVARANJE RESTORANA